Seizgan vanzlij dwg sanqsaksak. Cauz Yunlinz ciuhai aen hoih ndeu, gangj ndei dwg banhaet bet diemj buenq hai, hoeng daengz seizgan le vunz caengz daeuj caez, de dwk denva bae cam, boux doek boux coi, caj daengz gouj diemj vunz lij caengz daeuj caez. Gyoengq ganbu ndaw mbanj guh saeh numqnwtnwt, ndawranz cungj miz boengj saeh deq gyoengqde guh baenz le cij ndaej okdou.
Cauz Yunlinz gig hozndat, coh fatheiq, naeuz de mbouj miz seizgan gvanhnen, mbouj lumj boux dang bing ndeu. Yenzluj hix gig hozndat.
Yenzluj hozndat le couh mbouj gangj vah, de maeuq youq bakdou veiyisiz, ngaemgyaeuj cit ien. De rox, Cauz Yunlinz dwg gvaiq de guh cihsuh cix daiq mbouj ndei duivuj, gyoengq bing lajfwngz de gijliz sanqse lai lo.
Geijlai bi lo, gyoengq ganbu ndaw mbanj cungj dwg doq hwnjban doq dajndaem, gij gunghswh guh ganbu ndaw mbanj ciengx mbouj ndaej ranz, gyoengqde aeu guh gij saeh ndaw mbanj, lij aeu guh gij saeh ndaw ranz, haihoih daengz ceiz dwg gij saeh ciengz miz.
Cunhveij cujyin Se Moudungh naengh youq gizgungx mbouj gangj vah, mboengqgonq, de ngamq guh genjdauj coh “song veij” ndaw mbanj. De youq aen yienh nden miz aen gunghcwngz ndeu yaek guh sat lo, ganj bae cawqleix, gangj ndei cingjgyaj cib ngoenz, byawz rox dieghong caizliu mbouj gaeuq, ganj mbouj dauqdaeuj, couh ngaiznyed le geij ngoenz cij dauq. Dauq Houlungz Cunh ngoenzde, cingqngamj caeuq Cauz Yunlinz youq gwnz roen doxbungz, Cauz Yunlinz daj mozdozceh diuq roengzdaeuj, haibak couh vaek de:“Mwngz boux cujyin neix dwg baenzlawz guh ne? Ndaw mbanj mwngz mbouj youq, haeuj ranz mwngz mbouj riengz, lij baenzlawz guhhong? Mwngz lij dwg mbouj dwg dangjyenz?” Ngoenzde roengz fwnmoenq, songde couh yienghneix ndwn youq ndaw fwn, Cauz Yunlinz najndaem, de bingzseiz gangj vah sing couh hung lo, hozndat seiz sing engq hung. Fwn doek youq gwnz byoem songde, lumj dangzhau nei, gij dangzhau yied daeuj yied lai, lae roengzdaeuj, youq gwnz naj songde comz baenz diuzdah. Se Moudungh naeuz:“Gou guh loek lo, gvaqlaeng gou gaij.” Cauz Yunlinz lij genhciz heuh de sij genjdauj, nyinhcaen yiemzsuk guh genjdauj coh “song veij” ndaw mbanj. Yenzluj ndaejgeiq, Se Moudungh youq ndaw genjdauj naeuz, de guh ganbu ndaw mbanj dawzyinx lo, lij siengj laebdaeb guh roengzbae.
Yenzluj mbouj rox Cauz Yunlinz yawjraen gij saw neix seiz baenzlawz siengj, lauheiq cij miz boux vunz guh ganbu ndaw mbanj lai bi gvaq haenx cij doeg ndaej ok gij eiqsei neix lo. Se Moudungh daj cibgouj bi hainduj guh ganbu ndaw mbanj, baez yaepda ngeihcib lai bi couh gvaqbae lo, gij seizgan ceiq dijbauj ceiq gyaeundei boux vunz ndeu cungj ce youq gizde lo, mbouj guh dawzyinx ha? Gij ganbu ndaw mbanj guh ndwen he ndaej cien bet bak maenz ngaenz, aeu soengq dahlwg doeg dayoz, soengq daeglwg doeg gauhcungh, mehyah guh gij hong sai rengz hix mbouj ndaej geijlai ngaenz, Se Moudungh bingzseiz couh guh di gunghcwngz boujdiep ranzyungh. Song sam ngoenz couh buet bae buet dauq, song gyaeuj cungj guh mbouj ndei, de geij baez cungj siengj mbouj guh ganbu ndaw mbanj lo, doeklaeng cungj byaij mbouj baenz. De doiq faenh hong neix miz cingzngeih lo, vut mbouj roengz. Geijcib bi ndawde, ganbu ndaw mbanj byaij le youh daeuj, daeuj le youh byaij, gyoengqvunz doeklaeng lw roengzdaeuj couh lumj gofaex nei, maj ok rag lo.
Seiq
Daj din Byahoulungz byaij coh baihgwnz, gvihraemx lumj diuhbauj nei, aen doek aen, sanqsaksak daj ndaw geh rin maj okdaeuj. Cauz Yunlinz mbouj rox doenghgij neix dwg maz. Yenzluj naeuz:“Gijneix dwg rom raemx ce, Houlungz Cunh mbouj miz raemx, daengx mbanj vunz bi daengz byai, couh deq muengh gij raemx gwnz mbwn ndwi lo. Cauz Yunlinz couh byaij daengz henz gvihraemx, yawjraen gij duznon din raezrangrang caemhcaiq saeqsedsed, youq gwnz raemx cwxcaih youz bae youz dauq. Mbawfaex biu roengzdaeuj, doek youq ndaw raemx, miz gaiq nduknaeuh lo, couh hwnjhwnj roengzroengz venjnangnang youq ndaw raemx. Gij raemx hoemznoepnoep, yawj mbouj daengz daej.
“Gyoengqvunz Houlungz Cunh cungj gwn raemx yienghneix lwi?” Cauz Yunlinz cam.
“Dwg.” Yenzluj naeuz.
“Cunhbu hix dwg gwn raemx yienghneix?”
“Dwg.”
Cauz Yunlinz gwn youq cungj youq cunhbu. Yenzluj siengj, baezlaeng de wnggai gwn mbouj roengz haeux luba. Geij bi gaxgonq, miz geij boux vunz ndaw singz daeuj Houlungz Cunh gien cienz bang hag, soengq denz、buhvaq caeuq daehsaw daengj doxgaiq hawj hagseng, Yenzluj caeuxcaeux couh cawj haeux cawj byaek hawj gyoengqde. Boux dahsau ndeu baez yawjraen gij raemx ndaw gvihraemx, doeksaet yat swenj hwnjdaeuj:“Couh gwn cungj raemx neix ha?” Donq haeux haenx couh caiq hix gwn mbouj roengzbae lo. Boux dahsau neix naeuz:“Vihmaz mbouj daj ndaw singz daeh raemx cengh daeuj gwn ne? Danghnaeuz ndaej rox gij cingzgvang neix gonq dou couh daeh aen gajceh raemx cengh daeuj lo.” Yenzluj dawz lwgda daj gwnz naj de cienj bae, muengh coh gyoengq bya baihlaeng de, giz dieg de yawj daengz, cungj dwg ndaek rin mong’yakyak, lumj duzyiengz gyoengq doek gyoengq, caemrwgrwg ninz youq ndaw faexcaz、ndaw nywj、ndaw reihhaeuxyangz, lumjnaeuz baez fad bien ndeu, gyoengqde couh yaek hai din, daengx bya buet hwnjdaeuj. Laj namh Houlungz Cunh, dwg caengzrin dansonhgai ndongjndatndat, daj gwnz dieg conq congh coh baihlaj, gaenbonj ra mbouj ndaej goekraemx. Vihliux guh doenghgij gvihraemx neix, gyoengqvunz Houlungz Cunh sai le geijlai rengz, cwngfuj sai le geijlai rengz, boux dahsau neix daj aen singz hung daeuj mbouj rox hix mbouj lijgaij. Mehginh naeuz:“Aen sim boux ndaw singz maj coh baihgwnz, hoeng aen sim boux ndaw bya dwg maj coh baihlaj, cungj maj mbouj daengz giz he, gyoengqde baenzlawz ndaej rox dou siengj maz ne.”
“Gij raemx ndaw gvihraemx gaeuq gwn lwi?” Cauz Yunlinz youh cam.
(6)
时间仍然是涣散的。曹润林召集开一个会,说好是上午八点半的,时间都过了人还没来齐,他拿起电话,一个个催,等到九点人仍没来齐。村干们慢吞吞的,家里总有一堆事等着他们完成后才能出门。
曹润林很生气,冲然鲁发火,说他没有时间观念,不像一个当兵的人。然鲁也很生气。
然鲁生气就不说话,他蹲在会议室门口,闷着头抽烟杆。他知道,曹润林是怪他这个支书没带好队伍,手下的兵纪律散漫。
多少年了,村干都是半工半农,那点工资养不起家,他们要做村里的事,还要做自家的事,开会迟到是常有的。
村委主任谢茂东坐在角落里不说话,不久前,他刚向村“两委”作检讨。他在邻县有个工程要收尾了,赶着去处理,说好请假十天的,谁知工地材料短缺,赶不回来,便拖延了几天。回后龙村那天,正好与曹润林在路上相遇,曹润林从摩托车上跳下来,开口就责问他,你这主任是怎么当的?村里你不在,入户你不跟,工作还怎么开展?你还是不是党员?那天下着毛毛雨,两个人就这么站在雨中,曹润林板着脸,他平时说话声音就大,生气时声音更大。雨落在他们头发上,像白糖,白糖越积越多,掉下来,在他们脸上汇成河流。谢茂东说,我错了以后我改正。曹润林仍坚持让他写检讨书,郑重其事向村“两委”作检讨。然鲁记得,谢茂东在检讨书里说,他做村干做上瘾了,还想继续做下去。
然鲁不知道曹润林看到这行字时,会怎么想,也许只有做过多年村干的人才读得出其中滋味。谢茂东从十九岁开始做村干,转眼二十多年过去了,一个人最好的年华都泡在那里,能不做上瘾吗?一千八百元的村干工资,要供女儿读大学,供儿子读高中,妻子做苦力活也挣不来几个钱,谢茂东平时就接些工程补贴家用。三天两头来回跑,两头都不讨好,谢茂东好几次想辞职不干了,最后都没走成。长感情了,丢不下。几十年里,村干走了又来,来了又走,最后剩下来的便树一样,长出根须来。
四
从后龙山脚往上走,地头水柜像碉堡,一个碉堡接着一个碉堡,星星点点从石头间长出来。曹润林不知道那是什么。然鲁说,那是储存水用的,后龙村没有水,一村子的人一年到头,就等着望天水了。曹润林便走到水柜边,看到细长脚杆的活闪虫,在水面上悠然地划来划去。树叶飘下来,落在水里,有些腐烂了的,就半沉半浮地悬在水中间。池水浑暗,看不到底。
后龙村的人都喝这水吗?曹润林问。
是的。然鲁说。
村部也是喝这水?
是的。
曹润林吃住都在村部。然鲁想,以后他该吃不下饭了吧。几年前,有几个城里人来后龙村捐资助学,送棉被衣物书包等给学生,然鲁一大早就准备饭菜给他们。一个女孩子看到水柜里的水,吓得惊叫,说,就吃这种水呀?那顿饭便再也吃不下去。女孩子说,为什么不从县城拉纯净水来吃呢?早知道我们拉一卡车的纯净水来。然鲁把目光从她脸上挪开,望向她身后的山,视线所到之处,全都是灰暗暗的石头,像一群群羊,沉默地卧在灌木丛里、荒草里、玉米地里,似乎抽一鞭子,它们就会撒开腿,满山遍野跑起来。后龙村的土壤之下,是坚硬的碳酸钙岩层,从地面往下钻孔,根本找不到水源。为了修建这些水柜,后龙村人费了多大劲,政府费了多大劲,一个大城市来的女孩子是无法理解的。玛襟说,城里人的心是往上长的,山里人的心是往下长的,都长不到一块儿,他们怎么会知道我们想什么呢。
水柜里的水够吃吗?曹润林又问。 (6)